Spastičnost: multidisciplinarni poremećaj

Spastičnost – važno je znati uzroke i posljedice u cilju pružanja sveobuhvatnog liječenja kako bi se borili protiv njezinih posljedica i poboljšali kvalitetu života pogođenih osoba.

Što je spastičnost?

Spastičnost je poremećaj pretjeranosti refleksa istezanja koji rezultira povišenim mišićnim tonusom i pojačanim trzajima tetive (Lance, 1980., citiran u Physio-pedia.com)

Vrste spastičnosti

Postoje dvije vrste spastičnosti:

1. Statička: Povišeni mišićni tonus pojavljuje se neovisno o mišićnoj aktivnosti te u bilo kojem položaju.

2. Dinamička: Ukočenost mišića manifestira se samo u određenim situacijama.

Koji su uzroci spastičnosti?

Spastičnost je često povezana s kroničnim neurološkim poremećajima i ozljedama primarnog motornog korteksa. Najčešće se javlja zbog oštećenja dijela mozga koji je zadužen za pokrete, iako se također može pojaviti zbog ozljede živaca koji povezuju mozak s leđnom moždinom.

Znakovi spastičnosti

Znakovi spastičnosti su hipertonija mišića (nekontrolirano grčenje mišića ili ukočenost mišića) i povećana otpornost na istezanje zbog čega mišići ostaju trajno pogrčeni. To utječe na aktivnosti vezane za kretanje kao što su hodanje, ali također može utjecati na govor, obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su pranje i oblačenje pa i korištenje proteze za hodanje, obuće ili stabilnost u invalidskim kolicima.

Ovo stanje može se pojaviti u bilo kojoj mišićnoj skupini iako je najčešće u:

• Donjim ekstremitetima: ekstenzori kvadricepsa, blizanački mišić i primicači kuka.
• Gornjim ekstremitetima: pregibači prstiju, zapešća, bicepsi i primicači ramena.
•  

Neki od uobičajenih simptoma spastičnosti su:

• Opća slabost mišića
• Gubitak spretnosti u prstima
• Gubitak selektivne kontrole kretanja
• Abnormalan položaj
• Napetost mišića tijekom aktivnosti
• Abnormalni kutovi ramena, ruku, zapešća i prstiju.
• Kontrakcije mišića koje smanjuju stupanj pokreta i/ili imobiliziraju zglobove
• Duboki tetivni refleksi (nehotične mišićne kontrakcije)
• Nagli, ponavljajući i nehotični grčeviti pokreti
• Nehotično skupljanje nogu
• Bolovi u mišićima i zglobovima

Koga pogađa spastičnost?

Spastičnost se povezuje s različitim neurodegenerativnim bolestima i poremećajima koji mogu biti naslijeđeni ili stečeni. Procjenjuje se da danas postoji dvanaest milijuna ljudi u svijetu koji pate od spastičnosti, pri čemu su najčešći uzroci cerebralna paraliza i multipla skleroza. Osobe koje pogađa spastičnost brojne su i različite s obzirom na to da se ovo stanje može pojaviti u većem ili manjem stupnju u sljedećim slučajevima:

• Spina bifida
• Stečeno oštećenje mozga
• Moždani udar
• Amiotrofična lateralna skleroza
• Ataksija
• Traumatske ozljede mozga
• Encefalitis
• Meningitis
• Patologije koje uzrokuju neurološko oštećenje

Dijagnosticiranje spastičnosti

Intenzitet i ozbiljnost spastičnosti može varirati između lakšeg, umjerenog ili ekstremnog, ovisno o različitim faktorima kao što su položaj, obavljanje aktivnosti, okolišni i psihološki čimbenici…  U svrhu postavljanja pravilne dijagnoze, važno je znati povijest bolesti pacijenta, provesti detaljan liječnički pregled i procijeniti sljedeće čimbenike:

• Mišićni tonus, mjeri se putem Ashworthove ljestvice (bilo u izvornom obliku ili u modificiranom obliku iz 1987. godine). Ljestvica polazi od odsutnosti povećanog mišićnog tonusa (0) do ekstremne krutosti u fleksiji i napetosti (4).
• Ravnoteža zglobova, dijagnosticira se mjerenjem kutova zglobova.
• Selektivna motorička kontrola, provodi se praćenjem sposobnosti izvođenja različitih pokreta.
• Funkcionalna sposobnost, mjeri se preko objektivne procjene obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
• Analiza hoda
• Grčenje mišića
• Znakovi boli koje pacijent pokazuje

Spastičnost se ne može izliječiti, ali se može tretirati. Prevencija je vrlo važna kako bi se izbjegli veći poremećaji kao što su trajne kontrakture ili deformacije kostiju. Ovaj pristup uvijek se mora provoditi na multidisciplinaran način i uključiti sudjelovanje neurologa, neurokirurga, fizioterapeuta, traumatologa, fizijatra, pa čak i psihologa.

Kako se spastičnost tretira?

Neke od tretmana koji su povezani s poboljšanjem kvalitete života osoba koje boluju od spastičnosti su sljedeći:

• Nefarmakološke terapijske intervencije - Izvođenje redovitih fizičkih i fizioterapijskih aktivnosti kao što su plivanje-hidroterapija, istezanje mišića, vježbe na podu ili na nogama s utezima, protezama i udlagama, te korištenje topline i hladnoće kako bi se smanjio mišićni tonus.
• Farmakološke intervencije - Primjena propisanih oralnih lijekova kao što su baklofen, benzodiazepini, dantrolen ili tizanidin. Iako je ova terapija učinkovita, ima različite nuspojave (pospanost, mučnina ili umor). Botulinum toksin može se ubrizgavati izravno u pogođene mišiće kako bi se paralizirala ili smanjila neželjena mišićna aktivnost
• Kirurške intervencije –  Najpoznatija je baklofenska pumpa, to je minimalno invazivan kirurški tretman kojim se postavlja mala pumpa u područje abdomena koja otpušta lijek u leđnu moždinu putem katetera. Ovaj sistem omogućuje usmjeravanje lijeka na mišiće pogođene grčevima korištenjem manjih doza od onih koje se primjenjuje oralno.

Za više informacija o spastičnosti, sljedeća poveznica na „Spastičnost i grčevi“ s internetske stranice Multiple Sclerosis Trust može biti korisna.

Detaljnije informacije također možete pronaći u članku Dokazi s istraživanja ozljede leđne moždine.

Ako vam je ovaj članak bio zanimljiv, preporučujemo da pogledate Sunrise Medical blog gdje ćete pronaći puno korisnih članaka i savjeta za osobe s invaliditetom.

Sunrise Medical ima niz proizvoda pogodnih za osobe koje pate od spastičnosti; pregledajte našu ponudu invalidskih kolica i rješenja za sjedenje na internetskoj stranici Bauerfeind.