Nazovite nas: +385 1 6542 855
Psi pomagači za osobe s invaliditetom

Psi pomagači za osobe s invaliditetom

Psi mogu biti obučeni za pružanje pomoći osobama s invaliditetom, odnosno za pomaganje svojim vlasnicima u svakodnevnom životu. Što znači da tada postaju puno više od kućnih ljubimaca. U mnogim slučajevima mogu im pomoći u prevladavanju fizičkih i psiholoških teškoća, a osim toga, vjerno su društvo.

Psi pomagači pomažu ljudima u prevladavanju ograničenja koja im se nameću zbog određenog invaliditeta ili u svladavanju izazova kretanja u svojoj okolini. U teoriji, bilo tko s fizičkim ili mentalnim stanjem koje znatno otežava njihovu sposobnost vođenja potpuno neovisnog života može posvojiti jednu od ovih životinja pomagača.

Osobine pasa pomagača

Psi pomagači ne moraju nužno biti određene pasmine. Ali trebali bi biti dovoljno poslušni, mirni, nježni i pouzdani za interakciju u društvenom okruženju bez problema. Ostale tražene kvalitete životinja pomagača su:

  • Visoki kapacitet za učenje
  • Neagresivno ponašanje
  • Dobre reakcije na zvukove i signale

Neke od najpoznatijih pasmina koje se obično odabiru za pomagače i terapijske pse su zlatni retriver, labrador, belgijski ovčar Malinoa (inteligentan i fizički vrlo sposoban) te aljaški malamut (vjeran, marljiv i vrlo nježan).

Proces obuke pasa pomagača

Razdoblje obuke pasa pomagača i terapijskih pasa obično je dugotrajno, a iznosi najmanje 6-12 mjeseci. Životinje se odabiru kao štenci te ih posvaja njihov vlasnik kada dođu na obuku ili čak nakon što su potpuno obučeni. Obuka se u nekim slučajevima može provesti i na životinji koja je već u vlasništvu osobe s invaliditetom.

Neke udruge rade i s napuštenim psima ili psima čuvarima. Ali samo ako posjeduju potrebne osobine koje će im omogućiti obuku za psa pomagača.

Psi pomagači na obuci uče kako preuzeti zadatke kako bi pomogli svojim budućim vlasnicima u svakodnevnom životu. Na primjer dohvaćanje predmeta, otvaranje ili zatvaranje vrata, pritiskanje zvona na vratima, paljenje ili gašenje svjetla, otvaranje i zatvaranje ladica ili čak pomaganje osobi u skidanju odjeće ili obuće. Također uče kako zaštiti svog vlasnika, potražiti pomoć ili gurati invalidska kolica na kratkoj udaljenosti.

Vrste pasa pomagača prema invaliditetu

  • Psi pomagači za osobe s tjelesnim invaliditetom. Obučeni su za dizanje predmeta s poda, uključivanje prekidača, otvaranje i zatvaranje vrata i ladica i sl.
  • Psi pomagači za osobe oštećenog sluha. Posebno su obučeni da upozore svog vlasnika o različitim zvukovima (zvono na vratima, telefon, plač bebe, glasovi, alarmi, budilice itd.) te da ih odvedu do izvora zvuka.
  • Psi pomagači za osobe oštećenog vida. Također su poznati kao psi vodiči
  • Psi pomagači za upozorenja i hitne slučajeve. Obučeni su kako bi starijim osobama pravili društvo ili pomogli osobama sa stanjima kao što su dijabetes ili epilepsija, te da potraže pomoć ako je potrebno.
  • Psi pomagači za osobe s autizmom. Ovo je vrsta terapijskog psa koji može izbjeći ili smanjiti stereotipna i ometajuća ponašanja povezana s autizmom. Ove životinje stvaraju snažnu i učinkovitu vezu sa svojim vlasnicima omogućujući im da poboljšaju komunikaciju i pružajući senzornu stimulaciju i sigurnost.
  • Psi za terapije potpomognute životinjama (AAT). Ova vrsta tretmana omogućuje stvaranje veze između osobe i životinje u terapeutske i/ili edukativne svrhe. Terapijski psi koriste se za osobe s mentalnim poremećajima ili intelektualnim teškoćama, kao i za osobe u staračkim domovima, centrima za socijalnu skrb i centrima za liječenje ovisnika o drogi.

Kako mogu podnijeti zahtjev za psa pomagača?

Prije podnošenja zahtjeva za psa pomagača, savjetuje se ozbiljno procijeniti utjecaj koji novi ljubimac može imati na svakodnevni način života osobe. Visok postotak osoba s invaliditetom odlučuje se za terapijske pse jer osim što pružaju pomoć, prave i društvo.

Postupak prijave za dobivanje psa pomagača često je dugotrajan zbog velike potražnje. Udruge nadležne za obuku tih životinja procjenjuju svaki slučaj na individualnoj osnovi kako bi svakoj osobi pronašli odgovarajućeg ljubimca. U nekim slučajevima provode se zajedničke obuke nakon što je životinja dodijeljena kako bi se procijenila međusobna prikladnost. To može trajati nekoliko mjeseci.

Ako su u pitanju djeca, obično je potrebna minimalna dob djeteta kako bi ga pas prepoznao kao svog vlasnika. Također je važno da dijete može preuzeti neke odgovornosti za svog psa kao što je izvođenje u šetnju ili četkanje.

Ako vam je ovaj članak koristan i željeli biste pronaći druge načine za poboljšanje vaše mobilnosti, posjetite Sunrise Medical blog za više sadržaja. Posjetite našu internetsku stranicu i pogledajte naša rješenja za mobilnost te naš odabir invalidskih kolica na ručni i električni pogon. Dobra oprema čini razliku.